Lenka Gospodnetić, po formalnoj profesiji profesorica likovne kulture, s temom "Spomeničke skulpture u doba socrealizma" diplomirala je na Odsjeku odgojnih područja (tada pri PMF-u) u Splitu. No, u struci nije radila ni dana, budući da nakon diplome otkriva novinarstvo, a kažu "tko se jednom napije s tog izvora, teško ide na drugi".

Uglavnom, profesionalna novinarka, već skoro dvadeset godina, piše za najbolji regionalni dnevni list i portal, u rubrikama Mozaik i Kultura u Slobodnoj Dalmaciji. To joj je posao i život. Nastoji, unatoč svakodnevnom pritisku iznimno različitih tema i formi - od reportaža do kolumni i komentara - pristupiti svakom protagonistu svoje priče i sugovorniku s jednakom pažnjom te izbjeći površnost. Voli citirati svog starog, na žalost već odavno pokojnog kolegu Momčila Popadića: Nastojim uvijek naći vremena za ljude.

U rijetko slobodno vrijeme piše crtice i poeziju, što je 2019. godine i ukoričila u svojoj prvoj zbirci pjesama i kratkih proznih zapisa naslova "Jesmo li sami?". Zasad je njezin prvijenac usamljen, no priprema novo, dopunjeno izdanje, a bavi se i mišlju da napiše roman. Možda bi bio satiričnog karaktera, na tragu njezine davne kolumne u prilogu Pomet u SD. Kada govori o kolumnama, posebno je ponosna na "Svitlo s kantunala" u kojoj je godinama pisala upravo o knjigama. Naime, čitanje knjiga također je velika Lenkina ljubav.

Živi u Splitu i majka je 13-godišnjeg sina.

Životni/poslovni moto: Pomoći nekome alatima kojima raspolažemo najveća je milost i privilegija.