U organizaciji Centra za mirenje i Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Trakošćanu je 8., 9. i 10. svibnja 2018. godine održan XV. Kolokvij o arbitraži i mirenju.

U radu Kolokvija, uz članove Predsjedništva Sudišta, sudjelovali su suci Vrhovnog suda, Visokog trgovačkog suda, Županijskog suda u Zagrebu, Trgovačkog suda u Zagrebu, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Trgovačkog suda u Varaždinu te predstavnici Državnog odvjetništva RH, Hrvatske odvjetničke komore i Hrvatske udruge za mirenje.

Ovogodišnji kolokvij bio je posvećen aktualnim problemima arbitražnog rješavanja sporova i rješavanja sporova mirenjem.

U prvom dijelu kolokvija koji je bio posvećen arbitraži sudionici su raspravljali o nacrtima dokumenata koji se koriste u arbitražnim postupcima (izjavi arbitra o prihvaćanju dužnosti, neovisnosti, nepristranosti i raspoloživosti za vođenje arbitražnog postupka te podsjetniku za arbitre o mogućem sadržaju pravorijeka). Isto tako raspravljalo se o aktualnim arbitražnim pitanjima koja se tiču privremenenih mjera u arbitraži te arbitražnim postupcima u vezi članka 268. Stečajnog zakona. Sudionicima Kolokvija zajmenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Boris Koketi prezentirao je odluku Suda Europske unije u slučaju Achmea protiv Slovačke Republike.

Drugi dio bio je posvećen rješavanju sporova mirenjem.

Sudionici su raspravljali o rješavanju sporova mirenjem pred državnim sudovima i centrima za mirenje, a predstavnici Ministarstva pravosuđa RH i Hrvatske udruge za mirenje informirali su sudionike o najnovijim prijedlozima zakona  kao i iskustvima nekih inozemnih zemalja u području mirenja. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika RH Boris Koketi informirao je sudionike o statističkim pokazateljima DORH-a u primjeni članka 186.a Zakona o parničnom postupku od 2006. do 2017. godine.

Sudionici su se suglasili kako je nužno kontinuirano raditi na promociji izvansudskog rješavanja sporova putem arbitraže i mirenja te u društvu stvarati ozračje povjerenja u institucije u kojem će ovlaštene osobe biti otvorene za izvansudsko rješavanje sporova i razvijati svijest o potrebi izvansudskog rješavanja sporova.