Izvor: PIXABAY

Od izvoznika jeftinih vina do respektabilne vinske destinacije


Objavljeno: 27. 05. 2019. , Ažurirano: 27. 05. 2019.


R'n'B Weekend: Vino u Hrvatskoj 25 godina posljie

Hrvatska je vinska scena u posljednjih dvadeset i pet godina napravila velike iskorake, a od velikih izvoznika jeftinog vina postali smo respektabilna vinska destinacija zaključak je okruglog stola Vino u Hrvatskoj 25 godina kasnije, održanom na festivalu R'n'B Weekend Zagreb – Restaurants & Bars Weekend koji traje do nedjelje.

Direktorica Sektora za poljoprivredu HGK Božica Marković ističe da se u strukturi proizvodnje i izvoza primjećuju velike promjene. „Iako se u devedesetim godinama više izvozilo nego uvozilo vina, uglavnom je bila riječ o jeftinim vinima niske kvalitete. Trendovi su se od tada potpuno promijenili. Tada se izvozilo u 30 zemalja, a sada hrvatski vinari izvoze u čak 53 zemlje i prepoznati su po kvaliteti. Naša vina koja se prezentiraju na najjačim svjetskim sajmovima redovito ulaze u krug najboljih”, rekla je Marković naglasivši kako su vinari preživjeli i pritisak pristupanja EU koja je donijela povećani unos iz zemalja članica, ali i trećih zemalja poput Makedonije.

Božica Marković.jpgDirektorica Sektora za poljoprivredu HGK Božica Marković; Izvor: HGK

 

„Uvjerena sam da će se trend smanjivanja vinograda zaustaviti jer su nam na raspolaganju ozbiljni novci iz vinske omotnice i programa ruralnog razvoja. Moramo nastaviti strategiju brendiranja Hrvatske kao vinske zemlje, što HGK provodi projektom Vina Croatia vina mosaica koji je i osmišljen kako bi našu zemlju ucrtao na vinsku kartu svijeta. Rezultati raduju. Osim što je vidljivo da izvozna cijena raste,  u prošloj godini je i izvoz porastao 23 posto'' rekla je Marković.

„Iako imamo 76 posto samodostatnosti, dobro je što je pokrivenost uvoza izvozom ipak porasla na 53 posto. Ovaj sektor ima kudikamo veći potencijal, ne samo u izvozu, nego i domaćoj potrošnji putem turizma”, zaključila je Marković.  

Trendovi pokazuju i da se izvoze naša najkvalitetnija i skupa vina, a uvozimo jeftinija vina iz Makedonije, s Kosova, iz Italije i Španjolske.

Tomislav Tomac iz poznate plešivičke Vinarije Tomac ističe kako se promjene vide. „Kada je naš otac krenuo u proizvodnju vina, na tržištu nije bilo ni čepova ni boca, a ni kvalitetnog dizajna. Jedino što smo znali i imali bila je ideja, uz pojedince koji su znali nešto o vinima i vinogradima te želju da se učini iskorak. U godinama koje su uslijedile odlučili smo iščistiti sorte i počeli saditi popularni chardonay i rajnski rizling koji se pokazao izvrsnim za naše položaje. Hrabro je bilo tada vjerovati da ćemo uopće moći prodati na tržištu ta skuplja vina. Sada smo prepoznatljivi po pjenušcima koji čine 80 posto naše proizvodnje i koji su od samih početaka odnosili nagrade na međunarodnim natjecanjima. Krećemo se prema biodinamičkom uzgoju i vinogradi crnog pinota su nam oni koje prve tako stvaramo. Vjerujem da hrvatski vinari ne bi smjeli propustiti priliku koja nam se nudi na globalnoj sceni. Autorska vina, prirodna, ekološka i organski uzgoj te originalnost sorti stvorili su izuzetne destinacije poput Gruzije koja je izrazito popularna među vinarima. Mi smo oslonjeni na turizam, no kako imamo tradiciju i nismo industrijska zemlja, to je prilika i za nas”, naglašava Tomac.

Ivan Miloš iz poznate Vinarije Miloš na Pelješcu tako već i radi. „Na tržištu smo se pojavili već kad je moj otac osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo raditi vino i odmah ga je nazvao Plavac Ponikve Pelješac, prema sorti, vinogradu i položaju. Od tada smo zaštitili izvornost i stvorili i prvo hrvatsko ekskluzivno vino s posebnom pričom – Stagnum. Od tada smo povećavali kvalitetu, ekološki certificirali vino i radili na autentičnim sortama. Nikada nismo barikirali vina, već smo koristili slavonske hrastove bačve, ne zato što su naše, nego jer su najbolje. Kod ulaganja u nove vinograde na zapuštenim položajima poštovali smo prostor, gradili suhozide i nismo htjeli velike intervencije. Ulagali smo u vinograde kada je bilo jeftinije kupovati nego uzgajati grožđe”, ističe Miloš.

U njihovim vinogradima već 15 godina rade isti ljudi koji poznaju te vinograde i njihovu posebnost. „Bez 80 do 100 sati tjednog rada u vinogradima koliko otac, brat i ja svaki odradimo u vinogradu, nemoguće je dobiti kvalitetu koju želimo”, ističe Miloš. Inače, trenutno ulažu 14 milijuna kuna, uglavnom vlastita novca, u novu vinariju iz koje 35 posto vina odlazi u inozemstvo. „Presretan sam što sam rođen u pravom razdoblju i mogu raditi na nečem većemu od mene. Izvrsno je što je mnogo takvih – dobrih, vinarski posebnih, drukčijih, a opet slično uspješnih priča, u cijeloj Hrvatskoj. Vjerujem da će vinarstvo postati jedna od najuspješnijih priča u Hrvatskoj uopće”, ističe Miloš.

Priča obitelji Benvenuti krenula je nešto kasnije – 2000. godine. Kako kaže Nikola Benvenuti, tek tada se krenulo intenzivnije u sadnju vinograda. „Otac, brat i ja naslijedili smo jako malen vinograd, manji od hektara, koji je 1946. godine zasađen malvazijom. Odlučili smo raditi na svojim sortama i rasli smo s tržištem. Kako smo strogi prema sebi i vinogradu te prinosima, najveći izazov bio nam je doći kod kooperanata, selektirati u vinogradu i polovinu prinosa odrezati pa potom dogovarati cijenu kupljenoga grožđa. Zato sada imamo samo deset posto kooperanata koje imamo u potpunosti pod nadzorom”, ističe Benvenuti. Velik izazov im je bio i želja da ožive teran, koji je bio poznat po trpkosti i kiselosti. „Kod terana je nedostajalo znanja, volje i upornosti kako bi ga se pretvorilo u vino s velikim dometima i kvalitetom. Tržište je pokazalo da se ta vina prihvaćaju, a i stručna ocjenjivanja nama i kolegama su pokazala da smo u pravu. Sadašnji izvoz od 30 posto ukupne proizvodnje u 12 zemalja pokazuje kako smo bili u pravu“, zaključuje Benvenuti.

Marković, Benvenuti, Tomac, Miloš.jpgMarković, Benvenuti, Tomac, Miloš; Izvor: HGK