Objavljeno: 21. 05. 2020. , Ažurirano: 21. 05. 2020.

„Kad je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji, samodostatni smo samo sa pšenicom, jajima, mandarinama i morskom ribom, dok smo s mlijekom, mesom, voćem i povrćem ispod samodostatnosti ili na razini od 50 posto, što nikako nije dobro. Sad moramo napraviti korake prema konkurentnijoj proizvodnji koja će zadovoljiti domaće potrebe i turističku potrošnju te osigurati stabilan i primjeren dohodak našim poljoprivrednim proizvođačima. Time bi i ruralni prostor postao poželjno mjesto za život“, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović na konferenciji Nova paradigma domaćeg poljoprivrednog i prehrambenog sektora u sklopu projekta Hrvatska kakvu trebamo, u organizaciji Večernjeg lista.  

Burilović dodaje kako je u Hrvatskoj problem i državno poljoprivredno zemljište, gdje se sa svakom promjenom vlasti donosi novi zakon, a problem još nije riješen.

„Da se 90-ih državna zemlja dala u 99-godišnju koncesiju kako bi koncesionari mogli dugoročno planirati svoju proizvodnju, ne bismo se danas pitali raspolažu li njome oni koji se žele baviti poljoprivredom ili mešetari koji bi je jeftino kupili i preprodali“, istaknuo je Burilović, navodeći kako od ulaska u EU nemamo opcije zaštite svoje proizvodnje pomoću carina.

Stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu Darko Znaor u uvodnom je dijelu konferencije istaknuo kako je poljoprivreda višeznačan sektor, multinacionalan, i osim proizvodnje hrane, proizvodi i okoliš i dostojanstvo, stoga je srž razvitka ruralnih područja.

„Većina je agrarnih politika svih Vlada dosad bila usredotočena na proizvodnju, dok su sve druge multifunkcionalne dimenzije stavljene u drugi plan. Hrvatska ima vrlo izdašne potpore, što je dobro, no s druge strane, sve su dosadašnje vlade favorizirale politike koje idu u prilog tzv. velikim sustavima. A zanimljivo – većina je tih politika išla i na jačanje poljoprivrede sjeverno od Karlovca. Tako je poljoprivreda u krškom dijelu dobivala možda manje potpora i manje pozornosti nego poljoprivreda u panonskom dijelu, a nije se puno odmaklo ni od problema i zagonetke poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu“, rekao je Znaor.

U Hrvatskoj se na potpore proizvodnji troši više od 3,5 milijardi kuna godišnje, a lani smo uvezli hrane za čak 3,4 milijarde eura, što je za čak 12 posto ili 350 milijuna eura više nego prethodne godine, uz vanjskotrgovinski deficit od 1,23 milijarde eura.

Ministrica poljoprivrede Marija Vučković istaknula je kako je Hrvatska na trećem, a sad možda i na višem mjestu po alokaciji koja odlazi na subjekte koji primaju više od 500.000 eura potpora godišnje.

„No činjenica je i da smo najveći po alokaciji koja odlazi na one koji primaju samo 500 eura, odnosno između 500 i 1250 eura. Koncentracija potpora je u velikim subjektima. Analiza 100 najvećih subjekata koji primaju najviše izravnih potpora pokazala je da ukupno imaju nešto više od 10 milijardi kuna prihoda prema financijskim izvješćima iz 2018., a dobili su ukupno 450 izravnih plaćanja te dodatno iz IAKS mjera ruralnog razvoja, što je isto potpora, oko 110 milijuna kuna“, istaknula je Vučković, navodeći kako je stanje generalno loše s obzirom na visinu i intenzitete potpora te da država radi na tome da se to promijeni.

Vlasnik je i čelnik uprave Osatina grupe Mirko Ervačić istaknuo kako se ne slaže da veći dio poljoprivrednog zemljišta rade velike tvrtke, već da one obrađuju niti 10 posto.

„Što se tiče izvoza, da biste izišli van, morate biti konkurentni. Stvar je jednostavna, ako je cijela hrvatska poljoprivreda ispod 30 posto konkurentnosti prosjeka EU, a 20 posto EU-15, onda se moramo jako zamisliti. Ako je naša konkurentnost četvrtina ili petina onoga što drugi u Europi rade, onda je normalno da će sve što se proizvodi u Europi doći na naše tržište“, kazao je Ervačić, navodeći kako za konkurentnost treba i tehnološki iskorak koji nije jednostavan i ne mogu ga raditi ljudi koji nisu bili u proizvodnji i ne poznaju svjetske tehnologije.

Izvršni direktor u Fortenova grupi Vlado Čondić Galiničić smatra kako je problem koronakrize poticaj za rješavanje problema u poljoprivredi koji se vuku još od Jugoslavije, od pitanja sređivanja vlasništva, s obzirom na to da se katastarske i gruntovne knjige ni danas ne poklapaju. U Hrvatskoj 1,1 milijun hektara površina u ARKOD-u koje se obrađuju te još 400.000 hektara koji se mogu staviti u funkciju, no činjenica je da od toga tek 90.000 hektara obrađuju tvrtke s više od 1000 hektara, kojih je tridesetak.

„Milijun je stvari koje Hrvatska treba riješiti. Tehnološki je zaostala za Europom, nismo se ozbiljno dotaknuli digitalizacije ni ulaganja u poljoprivredno zemljište koje je i sve manje potentno jer se stalno crpi, a malo se ulaže. Naravno da bi država mogla napraviti i revalorizaciju poljoprivredne proizvodnje pa u skladu s time i potencirati što bi se gdje proizvodilo. Ne možemo očekivati rezultate preko noći“, rekao je Čondić Galiničić.

Predsjednica Uprave HBOR-a Tamara Perko kaže kako je HBOR odobrio već više od 23 milijarde kuna, i to za 15,5 tisuća projekata, među kojima je i velik broj malih subjekata. Svaki četvrti odobreni projekt povezan je s poljoprivredom, proizvođačima i prerađivačima, što znači da vrlo intenzivno surađuju s tim sektorom.

„Danas kada govorimo o ulaganjima u poljoprivredu, to su ulaganja privatnog sektora te programi povezani s EU fondovima. Ako govorimo o poljoprivrednicima koji su ujedno i izvoznici, kamatne se stope danas kreću od 1,3 posto, što je vrlo konkurentno, a ročnost kredita do 15 godina. Uz to, ako govorimo o trajnim nasadima, pet je godina počeka, za ostale tri godine, kako bi se poljoprivredi dalo dovoljno vremena da se zavrti proizvodnja. Kad pak govorimo o EU fondovima, tu se kamatne stope kreću od 1,75 posto", rekla je Perko.

Uvoz povrća lani je u Hrvatskoj porastao 24 posto, a direktor sektora poljoprivrede u Podravci Dalibor Kezele kaže da bi im, prema njihovu izračunu, trebalo 2000 hektara navodnjavanih površina na kojima bi se uzgajalo povrće, kako bi iz domaćih sastojaka mogli raditi Vegetu.

„Suočeni smo s problemom samodostatnosti povrtlarskih kultura koje koristimo u našoj prerađivačkoj industriji, a isto tako i voća. Trenutno uočavamo i nedostatak radne snage i nedovoljan angažman poljoprivrednika u proizvodnji visoko dohodovnih povrtlarskih kultura za prerađivačku industriju, a isto tako i voćarskih kultura. Mi smo kao kompanija pokrenuli inicijativu jače aktivacije hrvatskog sela u proizvodnji povrtnih kultura za potrebe industrijske prerade“, rekao je Kezele, navodeći kako je to  još uvijek nedovoljno jer samo krastavaca trebaju na 2000 tona godišnje, a skupe jedva 350 tona od više od 500 OPG-ova.