Izvor: Pixabay

Preporuke za sprečavanje infekcije u muzejskim, galerijskim i ostalim izložbenim prostorima


Objavljeno: 27. 04. 2020. , Ažurirano: 27. 04. 2020.


Radi sprečavanja širenja infekcije u muzejskim, galerijskim i ostalim izložbenim prostorima, potrebno je osigurati fizički razmak.

Osim fizičkog razmaka među posjetiteljima te između posjetitelja i djelatnika muzeja/galerije / izložbenog prostora, potrebno je također omogućiti dezinfekciju ruku strankama na ulasku u prostor te smanjiti bliski kontakt djelatnika koji rade u odvojenim smjenama.

Radi smanjenja fizičkog kontakta potrebno je:

1. Ograničiti broj posjetitelja koji istovremeno borave u prostoru
15 posjetitelja na 100 m² neto. Maksimalan broj posjetitelja koji mogu istovremeno boraviti u prostoru ovisi o neto površini prostora (površina koja je predviđena za kretanje posjetitelja, tj. bruto površina prostora umanjena za površinu koju zauzimaju eksponati zajedno s potrebnim muzejskim/galerijskim/izložbenim namještajem, ostali namještaj i oprema postavljeni u prostoru). Najveći broj posjetitelja koji može istovremeno boraviti u prostoru odgovara neto površini prostora u četvornim metrima podijeljenoj s 10. Ako je teško odrediti neto površinu, može se najveći broj posjetitelja koji istovremeno smiju boraviti u prostoru izračunati tako da se bruto površina podijeli s 20.
Nakon što u prostor uđe maksimalno dopušten broj posjetitelja, daljnji su ulasci mogući tek kad jedan od posjetitelja iziđe, tj. na jednoga posjetitelja koji iziđe, smije jedan ući.

2. Osigurati zaštitne maske i fizičku distancu za sve osoblje koje dolazi u kontakt licem u lice s posjetiteljima
Maksimalna zaštita posjetitelja i djelatnika. Osoblje treba pri interakciji s posjetiteljima koristiti zaštitnu masku koja prekriva nos i usta. Treba im stalno biti na raspolaganju dezinfekcijsko sredstvo kojim će redovito dezinficirati ruke. Ako je moguće, potrebno je prostorno osigurati razmak od minimalno dva metra između djelatnika i posjetitelja pri međusobnoj komunikaciji. Ako je moguće, poželjno je na blagajnama i pultovima ugraditi zaštitnu pregradu koja će fizički odvojiti djelatnika od posjetitelja. Treba također poticati beskontaktno plaćanje kreditnim karticama.
 
 
3. Osigurati minimalni kontakt između djelatnika koji rade u različitim smjenama

Dvosmjenski rad. Ako je moguće, treba organizirati rad dvokratno tako da između prve i druge smjene bude barem jedan sat pauza koji će se iskoristiti za čišćenje i dezinfekciju površina tijekom rutinskog čišćenja. Površine se dezinficiraju brisanjem dezinficijensom na bazi alkohola.

4. Osigurati dezinfekcijsko sredstvo za ruke posjetitelja i obavijesti za posjetitelje te kontinuirano dezinficirati površine koje se često diraju
Dezinfekcija prostora. Na ulazu u muzejski/galerijski/izložbeni prostor strankama treba biti dostupan dispenzer s dezinfekcijskim sredstvom za ruke i jasno istaknuta obavijest o obvezi dezinfekcije ruku pri ulasku. Također na ulazu treba biti jasno istaknuta obavijest o obvezi održavanja razmaka od minimalno dva metra među posjetiteljima te između posjetitelja i osoblja te obavijest o zabrani dodirivanja površina na kojima su izloženi i kojima su zaštićeni eksponati. Kvake i rukohvate na vratima, rukohvate na stubama te sve ostale površine za koje se uoči da ih posjetitelji često dodiruju (primjerice tipkovnice u dizalima, računalni terminali, dodirni zasloni, slušalice i uređaji za reprodukciju komentara uz eksponate / virtualni tumači, zaštitne pregrade za eksponate – uzimajući u obzir mogućnost nepoštovanja zabrane dodirivanja itd.) trebaju se kontinuirano brisati dezinficijensom na bazi alkohola.

5. Osigurati nadzor nad zdravstvenim stanjem osoblja
Dnevno mjerenje tjelesne temperature. Osoblje treba prije dolaska na posao izmjeriti tjelesnu temperaturu. Ako je tjelesna temperatura viša od 37,2 °C, ako se osoba osjeća bolesno ili ima bilo koje znakove bolesti (odnosi se na sve simptome i znakove bolesti, ne samo na bolesti dišnih puteva), treba se javiti nadređenom i ne dolaziti na posao dok se telefonski ne javi liječniku obiteljske medicine ili hitnoj medicinskoj službi u slučajevima kad je izravno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje.